Teatar društvene povodljivosti

Strateški uigrana predstava političke skučenosti

29.10.2011.

Akademska egzotika

       Sasvim slučajno zadesih se na još jednoj konferenciji i pretencioznoj večeri u društvu američkih akademika. Tu mi rekoše da je i Dodik u Njujorku. Valjda su očekivali da ću se obradovati ili šta već. Avaz piše da su mnogi Bosanskohercegovački akademici ostali pred vratima. Divno. Ipak je to naša demokratija, a još upakovana  U američki ambijent, mora da bude kako treba.
        Tako sam ostala na odvojenoj konferenciji i pridružila se malo alternativnijoj grupi američkih akademika, novinara i advokata. Raspravljalo se o ljudskim pravima i stanju tribunala. Po ko zna koji put u mene uperen prst jer sam, zaboga, iz Bosne i Hercegovine. Pošto se "dobar glas daleko čuje", ubrzo dobih i poziv da se pridružim učesnicima konferencije na večeri. Kao i svakom studentu, odjeknu mi ono "dinner" u glavi i prije i nego što sam razmislila u šta se upuštam već čuh sebe kako odgovaram: "Yes, of course. It would be my pleasure".
             Pored mene sjedi novinar koji je radio u BiH za vrijeme rata, sa druge strane adevokat iz Gvantanama, preko puta profesor ljudskih prava sa jednog od Njujorških fakulteta. Svi su zainteresovani da čuju više o Bosni, o "sadašnjoj političkoj situaciji",da li sam u stranci, koje sam nacionalnosti, imam li prijatelja drugih nacionalnosti, kakva je nasa omladina i ima li nasa zemlja budućnost. Blago meni, sve vedra, jednostavna, i krajnje bezazlena pitanja. Odjednom svi pogledi uprti ka meni, a ja ne znam odakle da počnem. Svi oni dani u pozorištu i glumačko iskustvo nestadoše za sekund i učini mi se kao da tonem negdje zajedno sa onom stolicom na kojoj sam sjedila.  Nisam trebala puno ni da kažem, diskusija se prosula po sobi kao pod dejstvom magije. Akademici obožavaju čuti sopstveni glas, tako da sam odmah na početku shvatila da se ne trebam mnogo brinuti o kvalitetu konverzacije. Svi ljubazni, nasmijani, i puni ideja "šta bi Bosna trebala učiniti u budućnosti". Sreća pa sam imala sačuvanu cigaretu za ovakv situacije, pa mi je "svijež" ponoćni vazduh došao kao izgovor da ohladim glavu.
Večeras sam zvanično poslužila kao akademska egzotika. Gradjanin Bosne i Hercegovine, pa još ovdje, Zbilja, a što ovdje? Gdje su naši akademici pobjegli ovih dana? Sigurno nisu na Kolumbiji slušajući dotičnog.


Nazalost, evo gdje su se nasli neki naši profesori, kako i u kakvim razgovorima:

http://www.youtube.com/watch?v=kbEPeRAZxsA

Teatar društvene povodljivosti
<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Zato što ne valjam. Zato što sam zgrabila prvu priliku i otišla studirati "vani". Zato što je trebalo da odem, da bih mogla da znam, vidim, razumijem, kažem, napišem i možda se vratim.
MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
816

Powered by Blogger.ba